Ezraeil

Ezraeil, jedan od, vjerojatno u potpunosti mitskih, članova Inkvizicije svakako je jedan od najopjevanijih mitskih heroja; i iako je lik u mnogim pričama i pjesmama puka, ostaje i jedan od najmanje poznatih. Varijacije na temu njegovih brojnih podviga su još beskonačne, a njegova biografija često citirana.

Tipična usmena predaja njegovog uzašća izgleda ovako:

Ezraeil, sveti i mračni sluga Božji, iako prihvaćen u sjemenište samim rođenjem svojim, smisao svoga je života uvijek pronalazio isključivo u jednom trenutku. Bio je to ustvari trenutak kojeg nije bilo poželjno priželjkivati jednom (tada) redovniku; bio je to trenutak zamaha sječivom prema drugom živom biću, bio je to trenutak neznanja i trenutak u kojem je mogao iskušati svoju sirovu snagu, sječivom lomeći otpor uskoro umirućeg bića, gurajući ga dolje, dolje u tamnu, krvavu smrt. Čak ga je i učitelj njegov visoki, Adonai, smatrao za okrutnog dok ga je gledao kako neumorno vježba te stoga Adonai sazove vijeće da odluči što li će sa ovim mladim redovnikom. Iako je bio sluga Božji i to sluga pokorni, ovo bješe teško razdoblje za Ezraeila koji je morao pred vijećem uporabiti sva objašnjenja koja je imao, a i stvoriti mnoga druga.

Vijeće je odlučilo povoljno: pa je uz pomoć svoje snage, svoje nezdrave želje i gnjeva prema zemaljskom te napose svoje moći uvjeravanja postao Ezraeil agent Božji na Zemlji; jer vijeće je zaključilo da tako svet čovjek sa takvom potrebom može biti samo Božji vojnik u tijelu ljudskom te mu je stoga dodijelilo titulu onoga koji brine o tijelima iskvarenih, titulu inkvizitora, titulu koju je on ponosno obnašao.

Ezraeil

Rekvijem burkee