Azil propaćenih duša

Ovaj je prastari samostan nastao prenamjenom zamka te je ugrađen u planinu i prema tome izvrsno utvrđen. Zidine prednjeg dijela samostana sežu i do 25m visine, odnosno 4-6m debljine. Zajednica redovnika koja ondje živi, bavi se, pod vodstvom vrhovnog svećenika, raznim popisivanjima, trgovinom, najvjerojatnije s Korporacijom, te zaštitom i duhovnim vodstvom obližnjeg sela (udaljenog oko 25km), iz kojeg nedjeljama kreću procesije od i po preko tisuću ljudi. Jutarnje, podnevne i večernje mise se održavaju nedjeljama u velikoj gotičkoj katedrali, a popraćene su raznim ritualima vezanim uz Vjeru te uslugama duhovnog vodstva koje nudi zajednica redovnika.


Utvrđenje

Dijelom zahvaljujući prošlosti građevine kao zamku, a dijelom zahvaljujući redovnicima koji su se brinuli o njoj; azil je danas izvrsno utvrđen. Složeni sustav obrane, barem naoko, ne uključuje i stražare koji bi ga nadgledali.

  • prašnjavi jarak sa brojnim zašiljenim drvenim kolcima širok oko 2,5m, a dubok oko 1,5m
  • sustav zidina visokih i do 25m, a širokih 4-6m, koje se nadovezuju na prirodnu obranu samostana uklesanog u stijene
  • nekoliko kolosalnih kula i stražarnicu sa pokretnim mostom na lancima koji izgleda kao da je stalno spušten

Položaj i prostorije

Zbog kroničnog nedostatka svjetla teško se snalaziti po azilu, pogotovo po nižim razinama, iako rezidentni redovnici naizgled nemaju problema s time. Samostan, barem takav dojam daje na letimičan pogled, je građen prema dolje te ne sadrži nikakve veće prostorije iznad zemlje. Samo prizemlje sadrži osim ulaznog predvorja u kojem je zasađeno staro hrašće i maleno groblje. Prostorije broje, izuzev kompleksa same katedrale, preko spremišta i skromnih spavaonica za redovnike i rijetke goste, različite pisarnice, arhiv, nekakvu prostoriju sa kipovima u kojoj se iznimno lako izgubiti u mraku te čak i ćelije u koje se zatvaraju izmučene duše.

Niže razine je mnogo teže u glavi smisleno organizirati zbog već navedenog nedostatka svjetla i jer se naizgled čini da svaka prostorija vodi u svaku, ali moglo bi se sa sigurnošću ustvrditi da sadrže osim manjeg broja pisarni i nešto spremišta te mnogo nepristupačnih prostorija. Očita je i prenamjena prostorija pa su tako oružarnice postale obična spremišta, sustav podzemmnih hodnika dodatne ćelije, a i očito je netko podzemne bazene koristio za komadanje ljudskih tijela. Dijelovi labirinta vode u još nepregledane mračne kutke, iako se mogu i naći ista trula vrata (koja vode vjerojatno u nekakve grobnice) kao i nedaleko izvan azila.


Vizije ili snovi?

U nekakvim starim slikama koje su im ostale u glavi, likovi se prisjećaju znatno drugačijeg krajolika, a najveća razlika je svakako baruština koja je očito sada pustinja; dok druge neobjašnjive razlike uključuju ali nisu ograničene na (u sjećanjima):

  • ne postojanje obližnjeg sela niti grobnica putem do azila
  • drveće u predvorju azila različite starosti, kao i različit broj grobova u obližnjem groblju
  • ne postojanje dijelova sustava obrane, poput zašiljenih kolaca u jarku

Pa ipak, raspored prostorija je isti, a i, barem naoko, jedinstveni monolit na istoku je savršeno na mjestu.

Azil propaćenih duša

Rekvijem burkee